Olujni jahac....
Dobro jutro svima. Uz jutarnju kavicu naravno jutarnji post....
Citam sinoc malo blogove i naidjem na blog "olujni jahac", i sjetih se jednog dogadjaja iz osamdesetih godina. U nasem mjestu jednog jutra osvanu plakati kako jedna francuska kompanija snima film pod nazivom "Olujni jahac", i traze statiste koji zele sudjelovati u snimanji nekih scena. I tako je tog dana glavna tema bila, biti statista u filmu "poznatog rezisera" za kojeg naravno, nitko nikada nije cuo:).
Skupili se ljudi na kavi, i kao, tko bi bio za, tko bi zelio okusati glumacke sposobnosti. I prijavise nas pedesetak, sto muskih sto zenskih na nekakvu audiciju. Ustvari, nije bila audicija, neko odlazak u Opatiju u kazaliste na probu kostima. I konacno dolazi dan X, zbirno mjesto na trgu jer tu ce nas pokupiti autobus i krecemo put Opatije.
Autobus pun, nitko nista nezna alisvi komentiraju. U jednom trenu, neposredno prije odlaska, u autobus ulazi zenska odgovorna za sminku i nekakav "france" i nesto razgovaraju medju sobom, on jj nesto objasnjava a mi cekamo. I zenska se okrece prema nama zamoli nas za trenutak paznje i kaze:
"kod zenskih statista dolaze u obzir samo one sa dugom kosom!". Ajme, i ja tu spadam i odmah smijesak, znaci idem dalje ulazim u uzi krug:). A sto se muskaraca tice, mogu ostati samo oni koj su spremni da h se osisa kako je to bilo moderno davnih tridesetih godina. Opaaa! Tu se svi vec pomalo pogledavaju. Polako pocinju izlaziti oni koji ne zele narednih mjeseci hodati zemaljskom kuglom a da ih netko cudno ne gleda i ne zapita se, "pa tko je ovoga osisao!":). Moram napomenuti da su kod muskaraca bile u pitanju frizure nalik onima kada se na glavu stavi zdjela od salate pa to sve nekako izgleda okruglo, ali i ne tako lose. i tako od nas pedesetak "buducih" talenata, ostaje nekih trideset koji su spremni na velike "zrtve":).
I konacno sjedamo i krecemo put Opatije. Uopce se ne sjecam jeli netko komentirao nesto u vezi tog snimanja, ali mislim da smo sesvi bili malo ustrtarili jer nismo pojma imali kako ce se stvari dalje odvijati...
I dolazimo konacno pred kazaliste u Opatiju. Ulazimo u ogromnu dvoranu punu uredno povijesane odjece. Ima predivnih haljina i muskih odjela i frakova. Sljedece sto moramo napraviti, je biranje odjece.
Haljine su dugacke, pune nabora i ukrasa, uz njih adekvatne cipele, torbice, i zamislite, suncubrancici:) koji su mozda mogli posluziti i za kisobrancice:).
Svaka zenska izabire tri haljine a muskarci tri odijela. Jedno za odlazak u jutarnju kupovinu, jedno za poslijepodnevni odlazak na kavu a jedan za nekakve gala vecere....
I tako smo mi u tom izabiranju odjece proveli nekih sest sati. Bilo je smijeha i svakakvih komentara.
I konacno zavrsavamo sa odabirom odjece, predjaemo sve to filmskoj ekipi i vracamo se natrag u "zavicaj" umorni sli sretni, jer sutradan zapocinje "filmska karijera":))....
Necet vjerovati, ali te noci nisam posteno ni spavala, cijelo sam vrijeme razmisljala kako ce sve to izgledati i sto cemo ustvari morati raditi. I svane prvi dan naseg statiranja. Prva se scena snima na zeljeznickom kolodvoru u caffeu. Dolazimo vec u sest kako bi se krenulo sa sminkom i oblacenjem.
A joj, nisam vam napomenula da je vrijeme snimanja, sedmi mjesec, onaj mjesec u kojemu temperature kod nas na moru dosezu do nekih + 35:). I tako mi dolazimo, i vec dok se oblacimo kapi znoja klize niz ledja pa sve do noznih prstiju...
U prostorii vrti ventilator za kojeg je bolje da ga nema, ioako moramo kasnije izlaziti na sunce, i nekakav "umjetni" povjetarac je samo da nas trenutno utjesi:).
Dolazi visazistinja i pocinje sa sminkom. Imam nekih petnaestak godina i tada se cure jos nisu "mazale" kao sto to danas u tim godinama cine. Al me sve nekako stezalo u licu, imala sam sojecaj kao da me netko povlaci za obraze, a usne!! morala sam se nauciti kako da izustim rijec sa namazanim usnama, hahahah....(sada mi je to tako smjesno). I tako oni nas "srede" naprave frizuru i kazu jako ljubaznim tonom da ce trebati pricekati malo jer glavni glumac nije jos stigao. Izadjemo malo van, i promatramo sve oko nas. Kolodvor nije nikada zablistao u takvoj ljepoti. Svugdje cvjece, prostrt je veliki stol na njemu ima kolaca, voca, pica..... ukratko, svega..
Do mene stoji tip, sa polucilindrom na glavi, obucen u prelijepo odjelo. Pogledam ga, nasmijesimo se jedan drugome, i skrecemo pogled. Odjednom, on se ponovno okrece prema meni kad ono psovka tipa, jebote, pa to si ti:)). Zamislite, moj prvi susjed!!! Osisan, sa umjetnim brkovima, nismo jedan drugog odmah prepoznali. Smijemo se ko ludi, a meni se razmaze maskara, i naravno kao sto to biva u filmovima, tj. pripremama, vec skace visazistica i popravlja sminku, uh koja bruka, a nismo jos ni pocel sa snimanjem:)).....
Kazem susjedu, bolje bi bili izgledali da smo zivjeli u proslom stoljecu:)), i opet smijeh.
Cujemo nekakav topot, i odjednom na bjelom predivnom konju dogalopira glavni glumac, tocnije "olujni jahac". I svi se ustrcali oko njega, a on sidje stog konja, pridje postavljenom stolu natoci casu vina i okrenuvsi se pram nama s uzdignutom casom, kaze "Bon Jour e bienvue". A mi klimamo i kao razumijemo sta on govori:))..
I pocetak snimanja, konacno. Dovezli su izmuzeja parnjacu (vlak) i nekoliko vagona, u njih smjestili "francuske" vojnike koji idu u rat a mi statisti smo "elita" koja ih je dosla otpratiti. Trebalo je biti snjima dok se spremaju na vlak, jesti sve one poslastice sa postavljenog stola, a onda im mahati kada vlak odlazi...
I sve to oni nama objasne i pocne. Temperatura mozda vec dotakla onih +35, ali nas profije nista ne moze smesti:).
Sigurno ste vidjeli kada ponekad na snimanju scena ne uspijeva bas iz prve pa se nekoliko puta ponavlja, e tako vam je i u zbilji. Taman pocnemo jesti sa onog stola, kad reziser vise "STOP" i sve se vraca na pocetak. Ali, jedina pozitivna stvar je ta, sto se pojedena hrana cijelo vrijeme nadopunjuje:).
Tako smo mi nekoliko puta isli naprijed nazad, i prvi dan se svejedno nije zavrsilo. Znaci, scena se ponavlja sutradan. Pitate se koliko dugo smo tamo bili tog prvog dana? Snimanje je pocelo ujutro u deset a trajalo je do pet poslijepodne, super, jelda?:)
I gace su mi bile mokre ali ne od uzbudjenosti, ali barem nismo ostali gladni:).
Drugi dan dolazimo ponovno i sve se istim redoslijedom ponavlja. Oblacenje pa izlazak na kolodvor, druzenje sa vojnicima, odlazak do postavljenog stola, kad tamo dojednom, iznenadjenje!!!!!
Sve je na stolu, ali sve plasticno... Hahahahaha, francuzi skuzili da ce snama u bankrot ako budemo toliko jeli, i odlucili staviti na stol umjetnu hranu, a mi svi dosli praznih zeludaca, kao ono, ma ima tamo za jesti:)).... Gledam nekakvu pecenu puricu, sjaji se na onoj vrucini, ali ne zato sto je svijeze pecena, nego je sigurno napravljena od neke kvalitetne plastike, hahahaha...
I tako smo snimali nekih sedam dana, otpratili vojnike u rat, nasmijali se i imali jedno lijepo iskustvo. Ubila nas je vrucina, ziva kao da je bas tih dana morala skociti na maximalnu temperaturu, ali, sve je to bilo jedno predivno iskustvo. Jednom sam, nekih deset godina kasnije, na satelistkoj vidjela samo dio tog filma, i to pred kraj. I stoga, ako ikada budete imali priliku vidjeti film "olujni jahac" znajte da cete i mene ugledati na kolodvoru, kako obucena u dugoj haljini, sa sesirom na glavi i otvorenim suncobranom, pozdravljam vojnike i "olujnog jahaca" na konju.....
|
